Često postavljana pitanja na uvodnom japanskom

Postoje značajni izazovi za govornike engleskog jezika koji uče japanski, uključujući i cjelokupni različita abeceda, razlika u načinu na koji se naglašavaju riječi kada se izgovaraju i različite konjugacije od zajednički glagoli.

Za one koji kreću od Japanski 101, još uvijek postoji mnogo pitanja o korištenju riječi i značenjima uobičajenih i manje uobičajenih riječi. Kako bi se što više poznavao pisanje, govora i čitanja japanskog jezika, evo nekoliko često postavljanih pitanja o različitim riječima i njihovoj pravilnoj upotrebi.

Nante （な ん て） se može koristiti u sljedećim situacijama.

Izraziti uzvik koji započinje s "kako" ili "što".

Nanto （な ん と） se u gore navedenim slučajevima može zamijeniti nante.
Da bi značili "takve stvari" ili "i tako dalje" u rečenici strukture.

Nado （な ど） se u gore navedenim slučajevima može zamijeniti nante.

Chotto （ち ょ っ と） može se koristiti u nekoliko različitih situacija.

Može značiti malo, malo ili malu količinu.

Može značiti "trenutak" ili neodređeno vrijeme.

Može se koristiti i kao izgovor za prenošenje hitnosti.

Chotto! wasuremono! (neformalno) -> Hej! Ostavio si ovo.
ちょっと。 忘れ物。

Chotto je također vrsta jezičnog omekšivača, ekvivalentna jednoj od upotreba riječi "samo" u engleskom jeziku.

I na kraju se može koristiti kito kako bi se izbjegle izravne kritike u odgovoru.

Kono kutsu dou omou.
Un, chotto ne ...

この靴どう思う。
うん、ちょっとね ...

Što mislite o ovim cipelama?
Hmm, malo je ...

U ovom se slučaju chotto izgovara prilično polako s padajućom intonacijom. Ovo je vrlo zgodan izraz jer se koristi kada ljudi žele nekoga odbiti ili negirati, a da ne budu direktni ili neljubazni.

A. I goro （ご ろ) i gurai （ぐ ら い） koriste se za izražavanje aproksimacije. Međutim, goro se koristi samo za određeno vrijeme kako bi to približno značio.

Gurai （ぐ ら い） koristi se za približno vremensko razdoblje ili količinu.

Gurai se može zamijeniti s hodo ほ ど） ili yaku （約 iako yaku dolazi prije količine. Primjeri:

Veze kara （か ら） i čvor （の で） izražavaju razlog ili uzrok. Dok se kara koristi iz razloga ili razloga govornikove volje, mišljenja i tako dalje, čvor je za postojeće (postojeće) radnje ili situacije.

Rečenice kojima se izražava osobna prosudba poput nagađanja, prijedloga, namjere, zahtjeva, mišljenja, volje, poziva i tako dalje, koristile bi kara.

Dok se kara više fokusira na razlog, čvor se više usredotočuje na rezultirajući efekt. To je razlog zašto se kara klauzula neovisno koristi češće nego čvor.

Doushite okureta br.
Densha ni nori okureta kara.

どうして遅れたの。
電車に乗り遅れたから。

Zašto jesi li zakasnio?
Jer sam propustio vlak.

Kara može odmah slijediti "desu （～ で す).

Oba hiragana i katakana imaju dva načina pisanja ji i zu. Iako su njihovi zvukovi u pisanju isti, じ i ず se koriste uglavnom. U nekoliko rijetkih slučajeva pišu se ぢ i づ.

U složenoj riječi drugi dio riječi često mijenja zvuk. Ako drugi dio riječi započinje s "chi （ち）" ili "tsu （つ）", a zvuk promijeni u ji ili zu, onda se piše ぢ ili づ.

Kad ji slijedi chi, ili zu slijedi tsu u riječi, piše se ぢ ili づ.

Sufiks "masu （～ ま す）" današnje je vrijeme glagola. Koristi se u formalnim situacijama.

Kad „imasu （～ い ま す）“ slijedi glagol „oblik“, opisuje progresivno, uobičajeno ili stanje.

Progresivno ukazuje da je akcija u toku. to je preveo kao "ing" engleskih glagola.

Habitual označava opetovane radnje ili konstantna stanja.

U tim slučajevima opisuje stanje, situaciju ili rezultat radnje.