Netscape je razvio originalnu verziju JavaScripta za drugu verziju njihovog popularnog preglednika. U početku je Netscape 2 bio jedini preglednik koji je podržavao skriptni jezik i koji se u početku zvao LiveScript. Uskoro je preimenovan u JavaScript. Ovo je bilo u pokušaju da se unovči dio publiciteta koji ima Sunčeva Java programski jezik bio je u to vrijeme.
Iako su JavaScript i Java površno slični, potpuno su različiti jezici. Ova odluka o imenovanju uzrokovala je brojne probleme početnicima s oba jezika koji ih neprestano zbunjuju. Sjetite se samo da JavaScript nije Java (i obrnuto) i da ćete izbjeći puno zabune.
Microsoft je pokušavao zauzeti udio na tržištu od Netscape u vrijeme kada je Netscape stvorio JavaScript, pa je tako s Internet Explorerom 3 uveo dva jezika skriptiranja. Jedna od njih temeljila se na vizualnom basic-u i dobila je ime VBscript. Druga je bila JavaScript lookalike koju je Microsoft nazvao JScript.
Kako bi pokušao nadmašiti Netscape, JScript je imao niz dodatnih naredbi i dostupnih značajki koje nisu bile u JavaScript. JScript je također imao sučelja i za Microsoftovu ActiveX funkcionalnost.
Budući da Netscape 1, Internet Explorer 2 i drugi rani preglednici nisu razumjeli ni JavaScript ni JScript, postali su Uobičajena je praksa da sav sadržaj skripte smjestite u HTML komentar kako biste skrili stariju skriptu preglednici. Novi preglednici, čak i ako ne mogu upravljati skriptama, osmišljeni su za prepoznavanje samih oznaka skripti i tako sakrivanje skripte stavljanjem u komentar nije bilo potrebno za sve preglednike koji su objavljeni nakon IE3.
Nažalost, vremenom kad su se ekstremno rani preglednici prestali koristiti, zaboravio je razlog za komentare HTML-a i toliko puno novih korisnika na JavaScriptu još uvijek uključuju te sada potpuno nepotrebne oznake. U stvari, uključivanje HTML komentara može uzrokovati probleme modernim preglednicima. Ako umjesto HTML-a koristite XHTML koji uključuje kôd u komentaru, učinak će učiniti skriptu komentarom, a ne skriptu. Mnogi moderni sustavi za upravljanje sadržajem (CMS) učinit će to isto.
S vremenom su i JavaScript i JScript prošireni za uvođenje novih naredbi kako bi se poboljšala njihova sposobnost interakcije s web stranicama. Oba su jezika dodala nove značajke koje su radile drugačije od odgovarajuće značajke (ako ih ima) na drugom jeziku.
Način rada dvaju jezika bio je dovoljno sličan da je bilo moguće koristiti senzor preglednika da bi se utvrdilo je li preglednik Netscape ili IE. Tada bi se mogao pokrenuti odgovarajući kôd za taj preglednik. Kako se vaga pomaknula prema IE dobivajući jednak udio na tržištu preglednika s Netscapeom, ta je nespojivost trebala riješiti.
Rješenje Netscape-a bilo je predati kontrolu nad JavaScript Europskom udruženju proizvođača računala (ECMA). Asocijacija je formalizirala JavaScript standarde pod nazivom ECMAscipt. U isto vrijeme, World Wide Web Consortium (W3C) započeo je rad na standardnom modelu predmeta dokumenta (DOM) koji bi se koristio za omogućavanje JavaScript i drugi jezici skripti puni pristup za manipuliranje svim sadržajem stranice umjesto ograničenim pristupom koji je imao do to vrijeme.
Prije nego što je DOM standard bio potpun, Netscape i Microsoft izdali su vlastite verzije. Netscape 4 je stigao sa vlastitim document.layer DOM, a Internet Explorer 4 došao je sa vlastitim document.all DOM. Oba ova modela objekata dokumenta postali su zastareli kada su ljudi prestali koristiti bilo koji od tih preglednika kao i svi preglednici i od tada su implementirali standardni DOM.
ECMAscript i uvođenje standardnog DOM-a u sve verzije pet i novijih preglednika uklonili su većinu nespojivosti između Javascript-a i JScript-a. Iako ova dva jezika i dalje imaju svoje razlike, sada je moguće napisati kod koji se može izvoditi i kao JScript u Internet Explorer-u i kao JavaScript u svim ostalim modernim preglednicima s vrlo malo osjetila značajki potreban. Podrška za određene značajke može se razlikovati između preglednika, ali možemo testirati te razlike upotrebom a značajka ugrađena u oba jezika koja nam omogućava testiranje podržava li preglednik određeno značajka. Ispitivanjem specifičnih značajki koje ne podržavaju svi preglednici moći ćemo utvrditi koji je kôd prikladan za pokretanje u trenutnom pregledniku.
Najveća razlika sada između JavaScripta i JScript-a su sve dodatne naredbe koje podržava JScript koji omogućuju pristup ActiveX-u i lokalnom računalu. Ovim su naredbama namijenjene korištenje na intranet stranicama gdje znate konfiguraciju svih računala i da na njima svi rade Internet Explorer.
Preostalo je nekoliko područja na kojima se JavaScript i JScript razlikuju u sredstvima koja pružaju za obavljanje određenog zadatka. Izuzev u tim situacijama, dva jezika se mogu smatrati jednakovrijednima jedno i drugo osim ako je drugačije navedeno, obično se uključuju i sve reference na JavaScript koje vidite JScript.